U Murini je održana četvrta tradicionalna manifestacija „Dani aronije – čari Polimlja”. Nakon svečane berbe aronije, kada je i organizovan obilazak plantaža, održana su predavanja relevantnih stručnjaka iz oblasti voćarstva, s posebnim akcentom na prednosti plantažnog uzgoja plodova, kao i upoznavanje prisutnih sa iskustvima zemalja EU iz voćarske proizvodnje i plasmana proizvoda. Manifestaciji su prisustvovali proizvođači iz Plava i Gusinja i članovi Udruženja proizvođača i prerađivača aronije Crne Gore.
Rečeno je da je čarobna biljka aronija, ili sibirska borovnica, vrsta bobičastog voća koja potiče sa istoka Sjeverne Amerike, dok je u Evropi najviše ima u Rusiji i Poljskoj.
Inženjer agronomije Ivan Vuletić, pozdravivši prisutne ispred Udruženja proizvođača i prerađivača aronije Crne Gore, pojasnio je da je aronija listopadni grm koji izrasta od 1,5 do tri metra visine. Plod su bobice veličine graška, ljubičasto-crne boje, slatkasto-kiselkastog i pomalo oporog ukusa. Zreli plodovi aronije sadrže veliku količinu biofenola, tanina, flavonoida, antocijana, karotina, minerale kalijum, kalcijum, gvožđe, mangan, molibden, jod i fosfor, vitamine (A,C,P, B9, B6, B2, vitamin E), tanine, celulozu, pektine. Aronija sadrži najviše antioksidanata od svih namirnica koje čovjek koristi u ishrani. Svježi plodovi mogu da se čuvaju u hladnjačama, kao jabuke ili grožđe, na +2 stepena Celzijusa.
– Bavljenjem ovom biljkom naišli smo i na određene probleme. Ipak, mislim da nećemo dići ruke od nje, već ćemo nastojati da se svaki problem riješi i da proizvodnja i prerada ove biljke budu zastupljeni u punom obimu. Zadnjih mjeseci održavani su razni skupovi o aroniji i ona je medijski predstavljana, s pokušajem da nađemo rješenje za ovogodišnji rod koji je izuzetan. Prema nekim našim podacima, Udruženje Crne Gore ima 40 do 50 tona ploda aronije. To je velika količina, ali ako krenemo sa nekim aktivnostima i budemo imali bilo kakvu podršku sa strane mislim da to može da se realizuje, zašta smo iz ministarsva dobili neke signale. Oni su voljni da razgovaraju sa nama, ali je birokratija dosta spora –kazao je Vuletić.
On je istakao da se ove godine na tržištu Crne Gore pojavila aronija koju su iz Udruženja ocijenili da je sumnjivog kvaliteta, jer aronija, kažu, sazrijeva ovih dana, a već je prije mjesec ili više po pijacama i tržnicama Crne Gore ima u ponudi.
– Tražili smo zaštitu i vidjećemo koliko ćemo uspjeti u tome. Svi govore da je to poljska aronija. Međutim, bio sam član delegacije koja je posjetila Poljsku i zvaničan stav resornog ministarstva Poljske jeste da se njihova aronija sto odsto prerađuje i da je niko ne izvozi kao sirovinu. Zbog toga smo krenuli u akciju da tražimo mašinu za preradu i pomoć da ne bismo izvozili sirovinu, ne samo aronije, nego su tu i jagoda, šumska borovnica i ostali plodovi iz ovog kraja koje nikako ne treba zapostaviti, već se ti plodovi javljaju na tržištu i izvoze kao proizvodi, a ne kao sirovina, po ucijenjenim iznosima. Što se tiče šumske borovnice tu ima jedan veliki problem, kojim smo mi pokušali da se bavimo, jer svi naši članovi pored aronije gaje i druge biljke. Problem je i u branju nezrele borovnice. Branjem raznim pomagalima napravili smo od borovnice, koja je bila brend ovog kraja i sjevera Crne Gore, lošiju klasu od borovnica iz ostalog regiona. Samim tim, nesavjesnim radom otkupljivača berača uradili smo to što smo utadili, mada nije kasno da to ispravimo –poručio je Vuletić.
Doktor Senadin Pupović govorio je o aroniji kao funkcionalnoj hrani koja svojim sadržajem ljekovitih supstanci podiže imunosistem, jer se te supstance ponašaju kao moćni antioksidanti, što pomaže organizmu u svakodnevnoj borbi protiv štetnih sastojaka.
– Svi ste čuli za Čeljnobil i katastrofu, nakon čega je aronija još više dobila na značaju jer se vidjelo da se njenom upotrebom smanjuju štetne posledice zračenja, tako da je ona preporučljiva za sve osobe koje boluju od malignih bolesti. Može se koristiti u neograničenim količinama. Primijetio sam da za aroniju pitaju samo bolesni, međutim nju je najbolje uzimati preventive radi. Mogu da je koriste osobe koje imaju visok krvni pritisak, dijabetes, oboljenja štitne žlijezde, osobe koje su slabokrvne, koje imaju problem sa probavnim organima –kazao je doktor Pupović.
Inženjer tehnolog Jelena Popović, govorivši o preradi aronije i pogodnostima drugog ljekovitog bilja i šumskih plodova, rekla je da se do sada radilo o otkupu u svježem stanju, a najbolje bi bilo i najveća iskorišćenost, a i finansijska dobit, kad bi se pravilo nešto od njih.
– Osnovno što smo mi do sada radili jeste zamrzavanje plodova, pa se kao zamrznuti proizvod prodavali, ili kao sušeni. U zadnje vrijeme je popularno kandirano voće, što je malo komplikovaniji proces, ali je isplativ. Neki drugi oblici prerade bili bi oni tradicionalni, kao džemovi, marmelade, sokovi i sirupi, kompoti i mješavine raznorazne, a i jedan pravac koji je zanimljiv – vino, liker i rakija. Najjednostavniji oblici prerade su hladno-cijeđeni sokovi bez aditiva i konzervansa – istakla je Popovićeva.
Momčilo Popović, direktor Farmonta, vlasnik imanja na Murini, na kojem je zasadio aroniju, kazao je da će proširiti biljni asortiman, jer monokultura nikad nije donosila jednu sigurnost kod proizvođača. Zato, manifestacija ove godine nazvana je „Čari Polimlja”, umjesto kao do sad „Čari aronije”.
– Farmont je davne 2007. godine ušao u ovaj posjed i nakon otkupa odmah počeo da ulaže, od ograđivanja, dovođenja objekta u funkciju, ulaganja u komore i sušare i opremu za hlađenje i održavanje kultura. Ovaj naš pionirski poduhvat naišao je na odjek u ovom kraju, tako da od godinu-dvije dana imamo formirano i Udruženje proizvođača i prerađivača aronije, tako da ove godine već imamo značajne količine u ponudi. Međutim, dešava se i nešto što je za poljoprivredu karakteristično – jedne godine vremenske prilike ili neprilike učine da nema očekivanog roda, drugi put kada je taj rod normalan ili izdašan suočavamo se sa problemom plasmana. Na našoj plantaži očekujemo oko deset tona aronije, a već smo se suočili s problemom gdje to da plasiramo. Mi smo s nekim kompanijama napravili ugovore, dogovorili cijene, asortiman, dinamiku isporuke, a došlo je do toga da nam nijedna isporuka nije uslijedila – kazao je Popović, pitavši šta je to potrebno da se proizvođačima daju potrebni impulsi.
– Dakle, imamo turističku privredu, a crnogorske kompanije, crnogorski lanci marketa kojima trebaju proizvodi, to ne otkupljuju. Suočavate se s tim da se proizvođačima praktično ne daju nikakvi impulsi. Šta je potrebno? Imamo projekat koji ne traži nijedan dinar ulaganja, samo je potrebno da sjednu ministarstva poljoprivrede i turizma i naprave jedan plan realizacije i da se vidi šta je to sve potrebno turističkoj privredi, a šta je to što treba da daje ministarstvo poljoprivrede, odnosno proizvođači. Dakle, samo su potrebne organizacione aktivnosti, ali to kod nas nikako da se uspostavi. Onda tek možemo pričati i o araniji i o šumskim plodovima, i ljekobilju, i svim poljoprivrednim proizvodima – zaključuje Popović.
Veselinka Babović, inženjer agronom, govorila je o plantažnom gajenju kultivisane šumske jagode, iz koje se, kako je istakla, izdvojila sorta „regina”, za koju su najbolji uslovi gajenja planinsko-brdska područja, čija je nadmorska visina preko 500 metara.
– Lokacija parcele za šumsku jagodu treba da bude na mjestima gdje ima dovoljna količina vode, iz razloga što ona plodonosi cijelim tokom vegetacionog perioda, do prvih mrazeva. Zemljište treba da bude blago kiselo, rastresito, propusno i plodno. Preporučuje se sadnja na pet, maksimalno deset ari, onoliko koliko može da opsluži jedno domaćinstvo, jer preko toga iziskuju se dodatni troškovi, kao za berbu. Za pet ari potrebno je dvije do tri prikolice dobro ugorelog stajnjaka ovčijeg ili goveđeg i poslije toga odmah poorati. Nakon freziranja treba staviti oko 25 kilograma vještačkog đubriva i primijeniti propisnu sadnju. Moja preporuka je da se vrši plantažno uzgajanje šumskih jagoda, jer je to deficitarna roba na tržištu, upravo što ne može da se sadi na većim površinama – istakla je Babovićeva.
N.V.